Početkom reprezentativne stanke mnoge zvijezde zamjenjuju svoje poznate klupske nogometni dresovi akcija kako bi se vratile u okrilje svojih nacionalnih momčadi. Za Luku Modrića, taj crveno-bijeli Jeftini dresovi Hrvatska mnogo je više od obične sportske opreme; on predstavlja uvjerenje iskovano kroz više od dva desetljeća iskušenja i trijumfa. U nedavnom uvodnom kolu UEFA Lige nacija (skupina A3), ovaj 41-godišnjak pomogao je Hrvatskoj da ostvari gostujuću pobjedu od 2:1 protiv Češke spektakularnim pogotkom – no još dirljiviji od samog gola bio je prizor čovjeka kojeg vrijeme kao da ne može svladati.

Poglavlje Svjetskog prvenstva već je okrenuto. Za četiri godine, ime na leđima tog hrvatskog dresa vjerojatno više neće biti Modrić. Ipak, njegova je ostavština već nadrasla definiciju "legende": on dirigira veznim redom poput šahovskog velemajstora, kreće se s energijom mladića, a u očima mu i dalje gori neumoljiva želja za pobjedom u još jednoj utakmici. U nogometu, 41 godina obično označava odbrojavanje do konačnog oproštaja; njemu je, međutim, sport način prkosa zaboravu, a ne protivnik starenju. Čini se kao da tiho poručuje: "Još uvijek želim osvojiti sve što se s Hrvatskom može osvojiti."

Ipak, vrijeme ne poznaje milost. Sa svakim posljednjim zviždukom, još jedna stranica Modrićeva hrvatskog puta biva otrgnuta. Svaka odgledana utakmica znači jednu manje preostalu; svaki put kad veže vezice ili daje znak suigraču, čini se kao da posuđuje trenutak naše nespremnosti da ga pustimo da ode. Nema potrebe žuriti s njegovim oproštajem niti se pretvarati da je imun na starenje. Sve dok je spreman izaći na teren, crveno-bijele kockice ostaju žive i dišu. Neka svaki Modrićev dodir lopte ostane dugo u sjećanju – jer postoje igrači koji ne igraju samo radi rezultata, već da bi utjelovili samu toplinu i dušu igre.